Saturday, November 25, 2017

RECENZIJA: Nafisa Hadži - "Molitva moje majke"

Krenuću od detalja da ne znam kako imam primerak ove knjige u svojoj kolekciji, ali drago mi je da je tako. Privukla mi je pažnju i preporuka Haleda Hoseinija na koricama, ali to nije presudan znak da će mi se knjiga svideti. „Molitva moje majke“ je roman koji sam tri puta čitao iznova budući da sutradan kada želim da nastavim sa čitanjem ja se uopšte nisam sećao šta sam prethodno pročitao. Na korak sam bio da odustanem od čitanja knjige, ali time bi napravio veliku grešku.

Izdavačka kuća: Vulkan, 2013.
Svojevoljna i inteligentna Saira Kader, mlada Amerikanka indo-pakistanskog porekla, još od detinjstva krši granice između porodične tradicije i želje za nezavisnošću.

Vođena slobodnim duhom i buntovnom prirodom, Saira odbacuje stege tradicionalnih ideja o porodici, dužnostima, obavezama i sudbini, odlučivši da postane novinarka i da osvoji čitav svet.

Pet godina kasnije, doživljava ličnu tragediju koja iz korena menja njen život. Žena koja je dotad putovala širom sveta kako bi razotkrila detalje iz tuđih života, sada mora da se uhvati u koštac sa vlastitim istinama. Na putu samospoznaje, pribežište pronalazi u životnim pričama svojih roditelja i predaka. Dok korak po korak razotkriva nadu, bol, radost i strast koji su oblikovali njihove živote, Saira se suočava sa istinom koju ranije nije želela da prizna – da izbori koje pravimo nisu uvek u našim rukama i da vera nije samo stvar intelektualnog opredeljenja.

UTISCI:
Pored toga što sam imao pravu „borbu“ sa čitanjem ovog romana (barem sa prvim stranicama), početak mi se nimalo nije svideo, bio je sav nekako blah, ali nisam želeo da odustanem (jako sam tvrdoglav). 

Kako se priča odvijala tako sam sve više zalazio u suštinu onoga što je Nafisa želela da kaže u ovoj knjizi.  Znatiželja može da nas odvede do dalekih granica. Saira od malena je volela da ruši granice porodičnih tradicija i verovanja. Na samom početku otkriva "tajne" koje su ne mogu da kažem sakrivene, već porodične priče o kojima se jednostavno ne priča (a verujem da ih svaka porodica ima). Tvrdim da je i odatle krenula njena želja da se bavi žurnalistikom. 

Svi znamo da je indo-pakistanski svet poznat po strogim običajima i porodičnim vrednostima. Upravo zbog toga me je moram priznati iznenadilo što se u ovoj knjizi na jedan mali, ali značajan način obrađuje i tema homoseksualnosti. 

Kroz knjigu je provučen i 11. septembar 2001. godine i ovde se po prvi put susrećem sa posledicama koji muslimanski svet doživljava zbog tog terorističkog napada, a što se i te kako odražava da jednog od glavnih likova. 

ONO ŠTO MI SE NIJE SVIDELO:
Pored sporog i nezanimljivog početka, ne sviđa mi se prevod romana. Originalni naziv „The writing on my forehead“ je mnogo bolji i vernije ide uz priču. Da se ne lažemo naziv „Molitva moje majke“ svakako objašnjava kompletnu radnju (kada pročitate znaćete o čemu govorim), ali sam i dalje za originalni naziv. 

KORICE:
Nemam puno toga da kažem o koricama. Dizajn nije menjan, kako u originalu stoji, tako je i kod nas, a kako vidim tako je i na svim jezicima na kojima je roman preveden. Dočarava jedan deo romana. Korice nisu nešto specijalno, deluju sasvim pristojno.  

OMILJENI CITAT:
„Ovaj život je tako kratak da je besmisleno da istrajavamo u svom besu i da nekome nešto prebacujemo...“

OPŠTI UTISAK:
Iako početak nije obećavao što sam napomenuo više puta tokom recenzije, bilo je pojedinih delova koji su me načisto iznenadili i koje nisam očekivao. Tokom čitanja odlučio sam da ocena bude 4, međutim sami kraj romana me je toliko iznenandio da jednostavno ne mogu a da ne dam ocenu 5, jeste klimava petica i više vuče ka četvorci, ali je ipak petica.

OCENA:  5 / 5

No comments:

Post a Comment