Saturday, August 8, 2015

RECENZIJA: Gijom Muso - "Ako sutra ne postoji"

Sa romanima Gijoma Musoa sreo sam se pre nekoliko godina, kada sam nakon dosta pohvala njegovog rada odlučio da naručim roman koji ga je nekako i proslavio “Zato što te volim”. Već nakon nekoliko pročitanih strana potpuno sam se zaljubio u njegov način pisanja. Znao sam da moram pročitati sve što je dostupno od njega. Na moju sreću a verujem i na sreću mnogih drugih koji takođe vole dela ovog pretalentovanog francuskog pisca, izdavačka kuća “Vulkan” objavljuje redovno sve njegove romane.

Verujem da nisam jedini koji je negde na samom početku čitanja romana “Ako sutra ne postoji”  (org. Demain) pomislio da će se radnja odvijati kao što je bilo u filmovima „Kuća na jezeru“ (org. The lake house) ili „Vremeplov“ (org. Time machine), ali kako su stranice odmicale, ponovo sam se uverio da je Muso kralj svog zanata i uspeo je da me demantuje. Ali svakako jedina povezanost sa filmovima koje sam naveo je činjenica da od subine i onoga što ti je zapisano ne možeš da pobegneš.

Metju Šapiro je profesor filozofije na Kembridžu, on je još uvek je pod utiskom od stravične saobraćajne nesreće u kojoj je poginula njegova supruga Kejt, od tog trenutka on se u potpuno posvećuje svojoj četvorogodišnjoj kćerkici Emili. Jednom prilikom kupuje polovni lap – top nesvestan da će mu upravo on promeniti život.  Savim slučajno preko mejla stupa u kontakt sa Emom bivšom vlasnicom lap-topa. Posle zanimljivog dopisivanja, Metju odluči da je pozove na večeru. Dogovore datum i vreme sastanka, oboje se pojave u dogovoreno vreme u restoranu ali ipak se ne sreću. Razlog je „jednostavan“ oni ne žive u istim godinama. Ema je u 2010. godini dok se Metju nalazi u 2011. godini, a jedini način da stupe u kontakt jedno sa drugim je sada već čuveni lap-top koji je Metju kupio a koji je „bio“ u Eminom vlasništvu.

Ova jedinstvena situacija nateraće ih da poveruju u nešto što do sada nisu verovali da je moguće. U jednom trenutku on shvata da mu je pružena mogućnost da spreči nesreću svoje supruge, jer Ema „živi“ u 2010. godini i može na bilo koji način da spreči nesreću u kojoj je njegova voljena supruga izgubila život.

Ovo što mi se posebno sviđa u Musovim knjigama je činjenica da glavne junakinje nisu tipične devojke koje bi se povukle na prvoj prepreci i odustale od svog sna. Ema svakako nije takva, ona je čak u jednom trenutku odlučila da ne pomogne Metjuovoj ženi i tako pustiti je da umre, jer želi da ima srećnu porodicu kakvu imaju Metju i Kejt. Ali ubrzo shvata da situacija uopšte uopšte nije onakva kakvu je Metju predstavio, zbog čega se upušta u istraživanje i otkriva saznanja koje su joj sledila krv.

Koliko zaista možemo da znamo o osobi koju volimo? Kako da budemo sigurni da je ta osoba upravo onakva za kakvom se predstavlja? Ovaj roman i te kako odgovara na ovakva pitanja i daje do znanja da od onoga što ti je zapisano „tamo negde“ ne možeš da pobegneš iako pokušaš da učiniš nešto.

„Ako sutra ne postoji“ je još jedan u nizu pravih malih remek dela koja su izašla iz pera Gijoma Musoa, svakako malo beži od njegovih „Zato što te volim“, „Samo budi ovde“ i „Kako bih bez tebe“, ali velika preporuka za sve ljubitelje dobre i neizvesne knjige!

OCENA: 5 / 5

1 comment:

  1. Meni knjiga ako sutra ne postoji uopste nije jasna. Upravo sam je procitala i nista mi nije jasno, kako su mogli da se cuju u razmaku od godinu dana i kako se on nje ne seca?ako moze neko da mi objasni?

    ReplyDelete